Muške i ženske žabe

Kao i na svim prethodnim logorovanjima i na logoru u Borovači kod Bosanskog Grahova, često smo noću išli na lov žabe.

Nisam volio veliko društvo, jer dok bi ja snažnim svjetlom lampe iznenadio žabu i u tom trenutku hvatao špurtilom, uhvaćenu dodavao pomagaču, a on je stavljao u vreću, društvo bi se dobro zabavljalo i pričalo razne priče uživajući na svježem noćnom zraku u prirodi. Ako bi mi žaba pobjegla govorili bi kako sam nespretan i smijali se na moj račun. Bilo je slučajeva kad bih zamahnuo špurtilom i pao te se našao na rukama i nogama u bari s vodom do grla. Tada bi se njihov smijeh u ovim tihim noćnim satima mogao čuti na daleko. Najviše sam volio loviti u troje. Jedan nosi plinsku svjeti1jku, drugi vreću, a ja špurtil i baterijsku lampu. Rotiranja radnih mjesta bila su moguća, ali ne na radu sa špurtilom. Svatko se hvatao kopna i suh vraćao u logor, a ti Mirko lovi i kad bih se vratio u logore moje bi gojzerice na nogama bile pune vode.

U blizini logora bila je brana sa veoma plitkim jezerom. U to jezero slijevalo se nekoliko malih potoka. Voda u jezeru je bila topla sa puno raslinja. Pravi raj za žabe i zmije, kojih je bilo u izobilju. Nekad bi danju sjedio uz jezero i sunčao se te promatrao kako zmije plivaju.uzdignute glave iznad vode. Vijugajući brzo su klizile ka obali, ali kad bi nas opazile zaronile bi ili mijenjale azimut. Kod noćnog lova žaba često bih nailazio na njih pa je s vremenom moj strah od zmija nestao. Jezero je bilo i leglo žaba. Nije se moglo duboko zagaziti, ali smo ipak uvijek mogli uloviti toliko da nekoliko starijih koji su ih jeli imaju dobru marendu.

Za stolom sam u trpezariji, a ispred mane teća sa pedesetak žaba. Spremam se za njihovo “skidanje", deranje kože. U ovom poslu sam sam. Ljutito započinjem raditi ovaj ljigavi posao i razmišljam kako neki učestvuju samo kod jela, a ja moram sve drugo napraviti da bi dobio dva bataka. Ponekad plate neku litru crnjaka, ali i to je lakše nego ovo što ja radim.

Nožem režem glavu žabi i skidam kožu kao sa krumpira. Nekad kad ogulim prednji dio i dođem do trbuha povučem kožu na dolje, a ona se skine do prstića na zadnjim nožicama. Tada je odrežem i dobacim: "Ova je žensko." Kod druge isti postupak,ali kožica puca pa ja svlačim. Prvo jednu nogu, a onda drugu. Ponovo dobacujem: "Ova je muška."

I dok se tako zabavljam i radim, društvo oko stola ne može se načuditi kako ja tako dobro poznajem anatomiju, žaba. Neki su uporno tražili da im pokažem način pomoću kojih ih dijelim na muške i ženske.

Kad se više nisam mogao oduprijeti njihovoj znatiželji počnem s pričom. Vidite li ovu kožicu na nožicama. Da vidimo, skoro uglas odgovoriše gledaoci. A ovu, i pokažem na kožicu koju sam skinuo sa jedne nožice? "Vidimo". "Ova je muškarac“ rekoh, „a ono ženka."

"A kako, po čemu to vidite"?

"Ljudi moji zar ne vidite, ovo su čarape i pokažem kožicu koju sam skinuo sa jedine nožice, a potom i s druge. „A vidite 1i ovu“ i pokažem kožicu koja se svukla sa obiju nogu odjednom. Ovo su hulahopke. A tko nosi hulahopke? Ženske zar ne, a čarape nose muškarci. Je1i vam sada jasno kako ih razlikujem.

Svi prisutni se gromoglasno nasmijaše, sa zadovoljstvom što su i oni naučili razlikovati žabe po spolu. A.ja nastavih svlačiti žabe kako bi neki od njih imali dobru marendu.